Navalite na poslasticu koju vam je skuhao EPTV kako biste doznali kako se odlučuje o proračunu EU-a, kako se financira i kako dijeli među sektorima.

Raščlamba proračuna EU-a

https://api.multimedia.europarl.europa.eu/documents/20125/11806348/v003-0064-hr.srt

Došla sam kupiti sastojke  za današnju večeru,

a koliko novca imam na raspolaganju?  Samo deset eura.

a odlučivanje o tome  i izvori financiranja

Kako to funkcionira?  Vrijeme je da proučimo malo pomnije.

Sadašnji proračun od 960 milijarda eura  vrijedi od 2014. do 2020.

Tehnički to nije proračun  nego pravilnik o trošenju.

država članica  i dijeli se u tri dijela.

Fiksni postotak  bruto nacionalnog dohotka,

carine na robu  uvezenu iz zemalja izvan EU-a

i postotak prihoda od PDV-a.  A gdje završava sav taj novac?

Svote koje dobivaju  svaki sektor ili područje politike

planiraju se u sedmogodišnjim razdobljima.

Primjerice, Zajednička poljoprivredna  politika dobiva 312 milijarda eura,

istraživanje i inovacije  gotovo 80 milijarda eura,

a inicijative za zapošljavanje mladih  tri milijarde eura.

Jednostavnim prikazom lako je  objasniti kako proračun funkcionira.

Svaka zemlja plaća  ovisno o uspješnosti gospodarstva.

Zatim slijede Francuska i Velika Britanija.

Dodamo li njima Španjolsku i Italiju,  pola je proračuna već popunjeno.

Svote koja plaćaju Luksemburg  i Slovenija mnogo su manje.

Ali treba imati na umu  da su njihova tržišta manja.

Grčka, primjerice, plaća poveći postotak  bruto nacionalnog dohotka EU-u,

ali dobiva mnogo više nego što uplati.

Godine 1984. britanska premijerka  M. Thatcher ispregovarala je popust

jer je previše britanskog novca odlazilo  za Zajedničku poljoprivrednu politiku,

od koje britanski poljoprivrednici  nemaju koristi.

između onoga što uplati  i onoga što dobije natrag.

Ali ne odnosi se to samo na Britaniju:  Njemačka, Austrija, Švedska

i Nizozemska dobiju dio  uplaćenog novca natrag.

Poenta proračuna jest  unaprjeđivanje životnoga standarda.

Posebice nakon krize,  bit su ovoga proračuna rast i radna mjesta.

Sve tri institucije odlučuju o proračunu.

Ali kao što smo vidjeli,  zna doći do natezanja.

Države su htjele rezanje trošenja,  a Parlament je htio više novca

kako bi ulagao u budućnost Europe.  Do sukoba je došlo

i oko "vlastitih sredstava",  načina doprinosa država proračunu.

Predložen je porez na financijske  transakcije kao alternativa ovome sustavu.

Nakon dvije i pol godine svi su se složili

da će sadašnji sustav uplata  zasad ostati takav kakav jest.

Kako se mi bacamo na obrok,  tako se Europa baca na svoj.

Kako će izgledati idući proračun EU-a?  To je posve druga priča.