Aktivist na čelu borbe protiv europsko-američkoga sustava za zaštitu podataka analizira "Štit za zaštitu privatnosti", predloženu razmjenu.

Štit za zaštitu privatnosti zapravo je Sigurna luka s manjim izmjenama - Max Schrems

https://api.multimedia.europarl.europa.eu/documents/20125/11572642/n003-0397-hr.srt

Do listopada 2015. godine  sporazum "Sigurna luka"

trebao je upravljati privatnošću podataka  građana EU-a koji se šalju SAD-u.

Max Schrems tražio je  natrag svoje podatke s "Facebooka"

i potaknuo Europski sud  da poništi "Sigurnu luku".

Kako biste danas opisali situaciju  s mojim podacima? Jesu li sigurni?

Imamo različite tendencije.  Neke tvrtke vraćaju podatke Europi,

gdje nisu podložni američkim zakonima,  što je bolje rješenje.

Zapravo najviše ovisi o državi članici.

Na nekim su mjestima  uveli nova ograničenja,

poput klasičnih ugovornih klauzula  koje smanjuju količine dostupnih podataka,

posebice u komercijalnome sektoru,  u usporedbi sa "Sigurnom lukom".

Problem je u tome  što trebamo zamjenu za sve to.

A zamjena koju predlaže Komisija,  "Štit za čuvanje privatnosti",

"Štit za čuvanje privatnosti" fraza je dana.

Trebao bi zamijeniti "Sigurnu luku"  koja teoretski više ne postoji.

Koje su slabe točke?  Kažete da se ništa nije promijenilo.

Zapravo, da. Nažalost, takva je situacija.

Imamo dva različita glavna problema.  Jedan je vladin nadzor.

"Štit za čuvanje privatnosti" to ne mijenja.

no ona će vam samo reći je li sve u redu  i neće spominjati vaš slučaj.

Čak vam neće ni reći nadzire li vas netko.

pitanje, primjerice, što Facebook  i Google smiju raditi s podacima,

pri čemu odvjetnik samo mora  izmijeniti dva retka ugovora o korištenju.

praktički jednaku zaštitu  od "Štita za čuvanje privatnosti".

Ali nema je ni kad je posrijedi  masovan nadzor, ali ni privatni sektor.

Vratimo li se nekoliko godina,  borili ste se protiv Facebooka,

no ovo nema veze s Facebookom  nego sa zaštitom podataka.

Dugoročno se u Europi moramo pitati  primjenjujemo li svoja prava na zaštitu

ili se samo time hvalimo  i tvrdimo da štitimo privatnost,

To se možda promijeni za dvije godine,  kad počinje reforma zaštite podataka.

Uglavnom jer nemamo kazne.  U Austriji je najveća kazna 25.000 eura.

Stoga je tvrtki skuplje uzeti odvjetnika

jer smo privatnost smatrali pravom  potrošača koje bi bilo lijepo imati.

No od Lisabonskog ugovora  to je temeljno pravo EU-a,

a čini se da još to nismo do kraja shvatili.

Studirali ste u SAD-u. SAD bi  morao nešto mijenjati na svojoj strani.

Žele li to učiniti,  moraju mijenjati Domoljubni zakon.

EU nema toliko utjecaja da može  tražiti promjene Domoljubnoga zakona.

Najvažnije je ishoditi  određena ograničenja.

Jasno je da je Silicijska dolina jedan  od njihovih najvećih izvoznih proizvoda.

No ako ih najveće svjetsko tržište,  a to je naposljetku EU,

Silicijska dolina pritisnula bi Washington

i rekla da zakoni o nadzoru  štete njihovu međunarodnome poslovanju.

Nažalost, Komisija se predala prije toga.

Vratimo se Facebooku. Kako mogu  zaštititi svoje podatke na Facebooku?

Ne znam odgovoriti na to pitanje  jer ako se ne ponašate glupo na internetu,

a većina se tako ne ponaša, ako ne  objavljujete fotografije naga tijela,

Tvrtke tvrde da zaštita vaših  podataka ovisi o vama, ali to nije istina.

Vaši prijatelji objavljuju vaše podatke,  kolege objavljuju vaš telefonski broj.

Čak i ne morate biti na Facebooku  da bi netko iz vaših podataka

napravio profil o vama.  To je tzv. tajni profil.

I tvrdnja da vi kao pojedinac  nešto možete učiniti pogrešna je.

Mogli bismo nešto promijeniti zakonima.

Europski je parlament  tražio reformu zaštite podataka.

I smatram da bi to bila znatna promjena.

Prebacivanje odgovornosti  na pojedinca smatram nepravednim

jer nitko, čak ni stručnjaci za tehnologiju,  ne znaju što ti uređaji doista rade,

pa kako onda prosječna osoba  može donositi odluke o tome?

I ponovno, je li zaštita podataka  danas uopće moguća? Je li izvediva?

Mrzim tu riječ. Posrijedi je  informacijsko samoodređenje.

Vi morate imati mogućnost  odlučiti što će drugi znati o vama,

tko se može koristiti vašim podacima  i tko na njima može zarađivati.

Morate imati pravo izbora. Možete se  odlučiti ogoliti na internetu,

no vi morate odlučivati o tome,  a ne netko drugi.